Jednom spašen, zauvijek spašen?

„Jednom spašen, zauvijek spašen“ je doktrina zablude o vječnoj sigurnosti, odnosno doktrina da osoba koja je jednom povjerovala u Krista i pokajala se za grijehe, više ne može otpasti od Boga.

Uzmimo za primjer sljedeće. Diplomatski imunitet je zamišljen da zaštiti strane diplomate od odgovornosti za manje prekršaje zakona počinjene iz neznanja. No do sada se pretvorio u ignoriranje zakona i oteo kontroli, dotle da su UN ambasadori dužni New Yorku Cityu preko 17 milijuna USD zbog nepropisnog parkiranja, a zločini bilježe i otmice i ubojstva. Zbog diplomatskog imuniteta mnogi se zločini ne procesuiraju i počinitelji doslovno izvuku. Zloupotreba diplomatskog imuniteta dovela je do pitanja ima li uopće svrhu. Imunitet na način da se ne kažnjavaju svojevoljna ilegalna djela nikad nije imao takvu namjenu.

Ljudsko srce vapi za pravdom! Kad se dogodi namjerno ilegalno djelo, diplomatski imunitet štiti počinitelje. Nažalost, milijuni kršćana se ponašaju isto i podučavaju doktrinu nepravednosti i neobuzdanosti kao da su u pitanju ubojice koje se pušta na slobodu. Ta pogrešna kršćanska doktrina naziva se „jednom spašen, zauvijek spašen“. Drugim riječima, jednom kad ste spašeni, zauvijek ćete ostati spašeni bez obzira kako se ponašate i što radite u svom kršćanskom životu. Nikakvo buduće djelo ne može prouzročiti da otpadnete od Boga. Imate tzv. vječnu sigurnost.

Iako ovo zvuči dobro za mnoge kršćane koji žele ostati u svojim grijesima, detaljnije proučavanje ovog vjerovanja otkriva generalne pogreške, pa čak i opasnost ove nebiblijske doktrine. Doktrina „vječne sigurnosti“ počiva na stihovima koji govore o Božjoj sili da očuva one koji se pouzdaju u Njega. Primjerice:

„Ovce moje slušaju glas moj; i ja ih poznajem, i one me slijede. I ja im dajem život vječni te neće propasti dovijeka, i nitko ih neće ugrabiti iz ruke moje. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od sviju. I nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Oca mojega.“ /Ivan 10,27-29

Ovce su naime poznate po tome da lako odlutaju.

„Svi smo mi kao ovce lutali, okrenusmo svaki svojim putem; a GOSPOD je na nj svalio bezakonje sviju nas.“ /Izaija 53,6

Biblija nigdje ne uči da jednom kad osoba primi dar spasenja, nikad više ne može biti izgubljena.

Sve što je obećano jest da nikakvo duhovno zlo neće snaći osobu koja se podlaže pod Božje vodstvo i živi u poslušnosti. Ako osoba odluta i prestane vršiti Božju volju i počne svojevoljno prakticirati grijehe, izgubit će spasenje iako je nekad primila dar spasenja. Sigurnost spasenja se daje samo onima koji ustraju u podlaganju svoje volje Bogu. Koristeći analogiju trsa i mladice, Isus je jasno objasnio sudbinu onih koji ne ostaju u Njemu.

„Ostanite u meni, i ja u vama. Kao što mladica ne može donijeti plod sama od sebe ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo ploda. Jer bez mene ne možete činiti ništa. Ako tko ne ostane u meni, BACA SE VAN kao mladica te usahne. I skupljaju ih i u oganj bacaju pa gore.“ /Ivan 15,4-6

Grančica može rasti i postojati jedino ako je spojena na lozu i prima hranjive tvari koji ju održavaju na životu. Neke grančice iz Isusove prispodobe u Ivanu 15 odnose se na one koji su jednom bili blisko povezani s Njime i primali hranjive tvari koje su im potrebne za njihov duhovni rast. No zloupotrebom njihovog Bogom danog prava na slobodu, nisu ostali u Njemu. Udaljavanjem od izvora života postali su besplodni i naposljetku bivali odsječeni.

Biblija uči upravo suprotno od vječne sigurnosti koja kaže da je moguće prihvatiti dar spasenja i kasnije se svojevoljno vratiti natrag u pobunjenički život protiv Boga.

Koristeći ilustraciju utrke, apostol Pavao naglašava suzdržavanje i ustrajnu pripremu atletičara kako bi osvojio nagradu. Završava ilustraciju priznajući da čak i on može otpasti ukoliko ne nastavi hodati u pravednosti.

„Ne znate li da u trkalištu svi trkači, doduše, trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki pak koji se natječe u svemu se suzdržava; oni dakle da dobiju raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim — ne kao neizvjesno; tako udaram šakom — ne kao da mlatim zrak. Naprotiv, morim svoje tijelo i podjarmljujem da, pošto sam drugima propovijedao, sȃm ne budem ODBAČEN.“ /1. Korinćanima 9,24-27

Pavao je znao da biti u spasonosnom odnosu sa svojim Otkupiteljem ne oduzima njegovu osobnu slobodnu volju. Mogao se opustiti i udaljiti od Boga kroz odluke koje donosi.

Smrt Spasitelja na križu daje „diplomatski imunitet“ za prošle grijehe, ali ne uklanja odgovornost za sadašnje grijehe koji se moraju priznavati i pokajati za njih, to jest odvratiti od njih da bi bili oprošteni. Dovodeći druge do spasenja Pavao je znao da ga njegove osobne odluke mogu „diskvalificirati“ iz utrke. Grčka riječ za „odbačen“ adokimos znači: neodobren, koji ne prolazi test, odbačen, bezvrijedan, opak, proklet, nepodoban, lažan, nevaljao. Riječ „nevaljao“ je zanimljiv odabir riječi, koja znači: osoba prepuštena grijehu, osoba otpala od svetosti i vjere.

Bog je „strpljiv prema nama ne želeći da tko propadne, nego da svi prispiju k pokajanju“ (2. Petrova 3,9). Međutim, koliko god Bog želi sve privesti spasenju, ne uklanja pravo svakog pojedinca da odluči za sebe. One koji ne žele zadržati odnos s Njime, Bog će pustiti. Predat će ih da slijede svoje grešne želje. Apostol Petar je dobro razumio ovaj koncept.

„Ako su naime po spoznaji Gospodina i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta i ako se opet u njih upletu i budu nadvladani, posljednje stanje bude im gore od prvotnoga. Ta bolje bi im bilo da nisu spoznali puta pravednosti negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti se od svete zapovijedi koja im je predana. A dogodilo im se što veli istinita izreka: ‘Pas se vrati svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu.’“ /2. Petrova 2,20-22

Dakle, možete povjerovati i spoznati Isusa, ali onda se vratiti u grijehe i biti nadvladani. To je najgora moguća pozicija koja postoji.

Opasnost držanja zablude „vječne sigurnosti“ je u tome da se poput diplomatskog imuniteta može zloupotrijebiti, racionalizirati ili davati izlika za grijehe koje volimo i koje tvrdoglavo srce ne želi predati u podložnost Kristu.

Spasenje je besplatan dar, ali ne uklanja osobnu odgovornost da se podlažemo Bogu na svakodnevnoj bazi.

Doktrina „jednom spašen, zauvijek spašen“ je popularna jer nudi ono što je u početku prevarilo ljude: „Zar je Bog rekao da to ne činite?“ Stara, dobra, podmukla zmijska laž! Nudi vam božanski „diplomatski“ imunitet koji vas izuzima od posljedica vaših grešnih izbora i ponašanja u budućnosti. Diplomatski imunitet se može zloupotrijebiti i prevariti, ali Boga se ne može.

Ukoliko se ne pokajete za grijehe i ne slijedite Božju volju, nećete naslijediti Božje kraljevstvo. Ne možemo svojevoljno obitavati u grijehu misleći da smo spašeni.

Djelo Duha Svetoga je „ukoriti svijet zbog grijeha, i zbog pravednosti, i zbog suda“ (Ivan 16,8). S time na umu, vjerovanje u „jednom spašen, zauvijek spašen“ je iznimno opasan način budućeg hoda u kršćanskom životu. Duh Sveti nas vjerno osvjedočuje da odložimo određene grijehe, ali ako osoba vjeruje u „jednom spašen, zauvijek spašen“, takvo osvjedočenje se potiskuje u stranu i sumnja u Božju Riječ. Zapravo je riječ o duhu koji želi da povjerujete pogrešne doktrine. Postoji duhovna opasnost u ovom nauku jer je odbacivanje Duha Svetoga neoprostivi grijeh. Kada se privlačenje Duha Svetoga konstantno i uporno odbacuje, ništa vas drugo ne može povratiti na ispravni Božji put.

Biblija je jasna u vezi sudbine svih koji se okrenu od Boga i prestanu slijediti Spasitelja. Isus je rekao da postoje mnogi koji vjeruju da žive na kršćanski način, ali koji će na kraju biti izgubljeni.

„Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali i u tvoje ime zloduhe izgonili i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ I tada ću im priznati: ‘Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!’“ /Matej 7,21-23

Neki tvrde da ako osoba otpadne od Boga, nikada nije ni bila spašena. Ali to nije u skladu s Matejem 7. Uostalom, ne možete otpasti od nečega ako prvotno niste bili dio toga. Ne možete biti odsječeni, ako prvo niste bili pricijepljeni. Ako se osoba okrene od Božje milosti, Božja ljubav ju nikad neće prisiliti da nastavi protiv svoje volje.

„Jer ako svojevoljno griješimo pošto smo primili spoznaju istine, više nam ne preostaje žrtva za grijehe, nego neko strašno iščekivanje suda i bijesni oganj koji će proždrijeti protivnike.“ /Hebrejima 10,26-27

Možda je najgora stvar u vezi ove lažne doktrine „jednom spašen, zauvijek spašen“, kriva prezentacija Božjeg karaktera.

„Jer Bog tako uzljubi svijet te dade Sina svojega jedinorođenoga da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina svojega na svijet da svijetu sudi, nego da se svijet po njemu spasi.“ /Ivan 3,16-17

Naslijeđe grešnog tijela po našem ocu Adamu nam olakšava da odaberemo grijeh umjesto pravednost kad dođemo u zrelu dob odgovornosti. Naša grešna djela nas osuđuju i drže u sotonskom ropstvu, sve dok kroz djelo nebeskog Oca koji nas privlači svom jedinorođenom Sinu ne prepoznamo da postoji daleko bolji način kako živjeti i završiti na ovoj zemlji. Svi ćemo imati priliku na ovom životu povjerovati i prihvatiti evanđelje. Blagoslovljeni su oni koji se odluče za istinu i spašeni su milošću po vjeri. Bog nam ipak ne oduzima slobodnu volju i naše pravo na neposlušnost Duhu Svetome nakon što smo prihvatili spasonosnu vjeru i odnos s Isusom Kristom. Grijeh zarobljava našu volju. Otkupljenje nas obnavlja da vršimo Božju volju i imamo skladni odnos s Bogom. Ali nitko tko hoda s Kristom nije lišen toga da vrši vlastitu volju. Nikoga se ne prisiljava na vjeru, odnos i hod s Bogom.

Ako smo spašeni, znači da moramo ustrajati do kraja.

„Ali tko ustraje do svršetka, taj će se spasiti.“ /Matej 24,13

Biblija uči da su vjernici sigurni dokle god ostaju vjerni Bogu. Ako netko nastavi u grijesima nakon što je jednom povjerovao, nema nikakvu vječnu sigurnost s Bogom. Kazna za grijehe je smrt, čak i za one koji su nekad potpuno predano hodali u spasenju. Činjenica da je Bog žrtvovao vlastitog Sina da nam omogući da se odlučimo za Njega, očituje Njegovu ljubav toliko duboku da ju ljudski um ne može shvatiti u cijelosti.

Jednom spašen, nikad spašen ako nastavite živjeti u vašim grijesima. Jednom spašen, zauvijek spašen ako nastavite hodati s Kristom i dovršiti trku. Vijenac se prima na kraju, a ne na početku našeg hoda s Bogom.

Zapamtite, svaka doktrina koja vas škaklja u vašim grijesima je lažna doktrina.

Krivovjerje je plod tijela. Djela tijela nabrojana u Galaćanima 5,19-21 završavaju s time da „oni koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.“ Kao takva, krivovjerja nisu nimalo bezazlena, jer nas kao i svaki grijeh naposljetku odvajaju od Onoga koji je istina. Odložite svaki grijeh i krivovjerja, pa tako i doktrinu „jednom spašen, zauvijek spašen“ dok vas Duh Sveti osvjedočuje. Istražite Božju Riječ za sebe i za svaku nedoumicu tražite i vapite Bogu. Tada vas ništa i nitko neće moći prevariti. Približite se Bogu, Onome koji vas može sačuvati od svakog zla. Nastavite podlagati svoju volju Božjoj volji, i On će vas sačuvati u svojoj ljubavi i vjernosti kao vaš Spasitelj i Kralj.

Više na temu nađite na linku: https://biblijaiznanost.net/tag/jednom-spasen-zauvijek-spasen/.