Ilegalni za Krista ili legalni za sustav?

486
pregleda

Jeste li spremni biti ilegalni za Krista? Ilegalni za Krista ili legalni za sustav? Odluka će uskoro pasti.

Kršćani će ubrzo morati podvući crtu u svom odnosu sa sustavom. Iako mi sami ne smijemo izazivati probleme, ako smo iskreni u slijeđenju Isusa, problemi će doći k nama. To se događa kad smo prisiljeni donijeti odluku na poslušnost Bogu ili zemaljskim zakonima. Mudrosti nam treba da se održimo na tom uskom putu, osobito kada stvari nisu posve jasne, ali i zbog činjenice da se svijet globalno kreće prema žigu Zvijeri.

Mnogi kršćani smatraju da nije praktično napustiti sustav kako bi služili Bogu. A jedan od razloga kojeg navode jest da bi ih odricanje od svega i življenje po vjeri navelo da moraju živjeti ilegalno.

Većina se ljudi bori sa sljedećim pitanjima: Pitanjem stalne i registrirane adrese u sustavu za zaštitu i birokraciju. Pitanjem plaćenog posla ili financijske sigurnosti kako bi zadovoljili autoritete da ne čine ništa pogrešno. I konačno, pitanjem mogućih posljedica od strane sustava ako ne čine ono što se zahtijeva.

Primjerice u zemljama visokog standarda kao što su Švedska ili Nizozemska izlazak iz sustava može izgledati kao vid agresije protiv dobronamjernog sustava. To nas ne smije spriječiti da činimo sve što možemo u razotkrivanju laži, kako sustava tako i pogrešne ideje da nije moguće napustiti isti. To je osobito važno kako se približavamo vremenu ispunjavanja knjige Otkrivenja po pitanju žiga Zvijeri.

Što mislite, koliko su biblijski likovi ovisili o sustavu? Pitanje napuštanja sustava u svakom pogledu uskoro će doći na naša vrata. Kada će život po vjeri postati doslovan kao što je postojao u starozavjetno ili apostolsko doba. Pitanje odricanja svega poradi Krista. Pitanje života i smrti. A ne pitanje dobro plaćenog posla, komfora, osiguranog statusa.

Da bismo razotkrili laž, prvo moramo razumjeti kako se laž propagira. Dakle, zašto vjernici misle da ne mogu napustiti sustav?

1. LAŽNO UČENJE.

Po crkvama se najčešće uči da Bog obećava prosperitetni život, da se spašavamo po vjeri i stoga nema veze ako nastavite u grijesima, da će Crkva biti uznesena prije nevolja, da date caru carevo itd.

Rimljanima 13,1-10 dobar je primjer zloupotrebe Božje Riječi. Pavao kaže da se kršćani trebaju podlagati vlastima.

„Svaka duša neka se podlaže višim vlastima. Jer nema vlasti osim od Boga: one koje su na vlasti, od Boga su postavljene.“ /Rimljanima 13,1

Ovo se koristi stoljećima kako bi opravdalo kršćane koji se prostituiraju za novac, kao i za sudjelovanje u bezbožnim ratovima poduprtih od strane vlasti i institucionalnih crkava. A da ne spominjemo sva zvjerstva koja su se počinila „u ime Boga“. Konačni rezultat je da se Boga koristi za opravdanje čitavog niza bezbožnih praksi.

„Jer vladari nisu strah i trepet dobrim djelima, nego zlima.“ /Rimljanima 13,3

To je autoritet koju svaka legitimna vlast posjeduje i to nitko ne osporava. Vlasti su zakon nad zlima. Služe za provedbu pravde nad zločincima.

Kršćani ne smiju brkati stvari i moraju znati da je sav autoritet dan Isusu na nebu i na zemlji. To znači da ne postoji ta zemaljska vlast koja ima autoritet nad Isusovim učenjima. Stoga se moramo podlagati vlastima do razine do koje se vlasti podlažu Vrhovnom autoritetu – Bogu po Isusu Kristu. Ako sustav proturječi Kristu, to je sustav Antikrista.

„I pristupi Isus i prozbori im, rekavši: ‘Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.’“ /Matej 28,18

Kad je Isus bespravno optužen, Pilat mu je rekao:

„Ne znaš li da imam vlast razapeti te i da imam vlast osloboditi te?“ /Ivan 19,10

„Isus odgovori: ‘Ne bi imao nada mnom nikakvu vlast da ti nije dano odozgor.’“ /Ivan 19,11

Pavao ne izlazi iz konteksta Isusovih riječi – njegova je poanta da naša podložnost primarno mora biti Bogu. Sama činjenica da se danas u većini zapadnih zemalja (a o zemljama trećeg reda da ne govorimo) zabranjuje javno propovijedanje Božje Riječi po trgovima i ulicama, jer vam se odmah policija nacrta i zapisuje kaznu, znači da djelujete protiv zakona tih istih vlasti. To naravno ne znači da ćemo odgovarati nasiljem na zemaljske vlasti jer nas Isus uči da blagoslivljamo neprijatelje, okrećemo obraz i uvijek činimo dobro. To jednostavno znači da se podlažemo vlastima dokle god ne ide protiv naše čiste savjesti pred Bogom.

Primjerice, ako vas uvjeravaju u laž, i sve je podređeno toj istoj laži, a vi ste sigurni da je laž, vaša vam savjest nalaže da se tome ne možete podlagati iako dolazi od vlasti.

Kršćanski život je upravo to, hodanje po uskoj žici/putu koji kontrira svim svjetovnim načelima, mišljenjima, uvjerenjima. Kršćanin ne kompromitira ono u što vjeruje, ali jednako tako se ne uvlači u besplodne političke borbe ili uzvraća nasiljem protiv sustava. Razotkrivanje laži sustava nije nasilje protiv sustava.

Ugledajmo se na Isusa koji se podložio vlastima, i premda je to mogao, nije poslao legiju anđela da ga zaštite. Također je naložio svojim učenicima da se ne bore mačem – oružjem ovoga svijeta.

„Odgovori Isus: ‘Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kada bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima; ali sada moje kraljevstvo nije odavde.’“ /Ivan 18,36

Iako se podložio vlastima, nikad nije duhovno kompromitirao s njima. Podlaganje vlastima ne znači suobličavanje s njihovim lažima i slaganje s vršenjem terora, nepravde i zla. U Hitlerovo doba je zakon bio progoniti i ubijati Židove, to ne znači da su se kršćani trebali podložiti takvom izopačenom zakonu samo zato što dolazi od vlasti. Uočavate li razliku?

Dakle, generalno pravilo za kršćane glasi da smo poslušni zemaljskim zakonima do mjere u kojoj ne idu protiv Božjeg zakona, ili naše savjesti koja se pokorava Bogu, ili nas sprječava u ispunjenju onoga što nam Bog zapovijeda. Jer ako Isus zapovijeda da idemo u sav svijet i navješćujemo evanđelje, a vlasti to zabranjuju, mi smo u prekršaju. Kada zemaljski zakoni proturječe Božjem zakonu, naša podložnost Božjem vrhovnom autoritetu će nas navesti na neposlušnost vlastima.

Drugim riječima, ne smijemo se suobličavati sa svjetovnim prosvjedima protiv sustava koji često eskaliraju do paleži, uništavanja, pa čak i smrtnih ishoda. Ali kad postavimo Božje zakone iznad ljudskih zakona, pobuna protiv sustava je prirodni ishod naše podložnosti Bogu. Dobar primjer toga nalazi se u Djelima 5,27-29 kada su Petar i ostali apostoli dovedeni pred Veliko svećeničko vijeće. Veliki svećenik je tada izdao stroge naredbe apostolima da ne smiju propovijedati u Isusovo ime.

„Tada im Petar i ostali apostoli odgovoriše i rekoše: ‘Trebamo se više pokoravati Bogu negoli ljudima.’“ /Djela 5,29

Ako vlasti zabranjuju propovijedanje evanđelja, iako nam Isus striktno kaže da učimo ljude svemu što nam zapovijeda, onda je jasno da iste vlasti ne možemo poslušati.

Upravo zbog suprotstavljanja vlastima, apostoli su stradali mučeničkom smrću. Izbor apostola je više nego jasan: stavite Boga ispred ljudi. Taj isti izbor treba biti jasan za svakoga tko tvrdi da je Kristov sljedbenik danas. U svim situacijama nam vrhovni autoritet mora biti Bog, a ne sustav. To uključuje svaku kaznu od zemaljskih vlasti zbog neposlušnosti njihovim zakonima. Apostoli su se radovali da mogu iskusiti patnju i sramotu zbog Kristovog imena.

„Oni [apostoli] pak odoše ispred Vijeća radujući se što su bili smatrani dostojnima podnijeti sramotu za Njegovo ime.“ /Djela 5,41

Dakle, prvo što kršćani moraju naučiti jest razlikovati naume i agende sustava kako bi donosili ispravne odluke kada ne poslušati. Svaka provedba zakona koja je iracionalna, nepravedna i ide protiv čovjeka je protiv Boga i takvim se zakonima ne smijemo podlagati, nego ih razotkrivati. Kako sustav progresivno postaje sve više sotoniziran i blizu ispunjenja proročanstva o žigu Zvijeri, sve više ćemo se suočavati s neposlušnošću onoga što sustav zapovijeda. Isto tako ćemo prihvaćati posljedice naše neposlušnosti.

Još jedan odlomak koji se koristi za opravdanje komfornosti unutar sustava nalazi se u Mateju 22,15-22. Ovdje su neki farizeji iskušavali Isusa da ga uhvate u zamku Njegovih riječi. Upitali su Isusa treba li plaćati porez caru. Isusov odgovor ostavio ih je sve bez riječi i zbunjene.

„Tada im reče: Dajte caru ono što je carevo, a Bogu ono što je Božje.“ /Matej 22,21

Zašto im Isus nije dao jasan odgovor? Da je Isus rekao da ne treba plaćati, značilo bi pobunu protiv vlasti. Da je rekao da treba, značilo bi da vlasti imaju apsolutni autoritet.

Isusov odgovor je zapravo: Ako radite za sustav, onda plaćajte sustav. Sustav vas plaća? Onda plaćajte i vi sustav. Ako ste dio sustava, onda činite ono što vam zapovijeda. Radi se o tome u što polažemo svoje pouzdanje: sustav ili Boga.

Većina crkvi sistemski citira samo prvu polovicu stiha: „Dajte caru ono što je carevo.“ Tumače na način da prvo moramo služiti sustavu i dati im od svoga vremena i novca, a onda ostatke Bogu. Istinski Kristov sljedbenik zna da Bog traži naše cijelo srce, dušu, um i snagu.

Znači, oni koji rade za sustav imaju obvezu davati sustavu ono što im pripada. Ali vjernici ne smiju dozvoliti da služe više svijetu nego Bogu, da ih nadvlada materijalizam, lagodnost i novac. Pozvani smo razdijeliti ono što imamo, a ne služiti svojim hedonističkim i snobovskim željama. Ako smo dužni državi, trebamo plaćati porez. Ali to nikada ne smije biti opravdanje za služenje sustavu umjesto Bogu, naročito zato što smo pozvani na odricanje poradi Krista, privikavanje na napuštanje sustava i ovisnosti o sustavu.

Dakle, iako moramo nastojati živjeti u miru i ne poduzimati agresivne metode u pobuni protiv sustava, naša primarna svrha uvijek treba biti Bog. Oslobođeni smo robovanja sustavu zbog novca. Ako imamo osnovne uvjete za život, a imamo svi koji vjerujemo Bogu jer nam je to obećao, trebamo biti zadovoljni. Naš život nije u onom što posjedujemo. Naša svrha treba biti posvećenost Božjem kraljevstvu, a ne ovom svijetu. Ako vam vaš posao oduzima vrijeme, snagu, motivaciju da služite Bogu, onda taj posao nije Božja volja. Sustav će nas uskoro progoniti jer odbijamo njihove zahtjeve i to je križ kojeg ćemo morati podnijeti. Zato se nemojte previše navikavati na novac, komfor, imovinu.

Drugi način na koji sustav promiče laž da ga je nemoguće napustiti jesu naši osobni interesi/preferencije/želje.

2. OSOBNI INTERESI.

Primjerice, ako sustav kaže da ne možemo registrirati vozilo, imati pristup mirovinskom ili zdravstvenom osiguranju bez svjetovnog posla ili stalne adrese, moramo donijeti odluku. Ili se možemo raspravljati da ne možemo živjeti bez tih stvari ili možemo prihvatiti posljedice življenja bez istoga. Istina, život bez doma, auta, zdravstvenog itd. može biti neugodan, ali ne i nemoguć. Sjetite se apostola Pavla…

„Sve do sada gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i udarani, i BEZ SIGURNA BORAVIŠTA, i trudimo se radeći svojim rukama: proklinjani blagoslivljamo, progonjeni trpimo, pogrđivani tješimo: kao nečist svijeta postadosmo i izmet svih sve do sada. Ne pišem ovo da vas postidim, nego da vas opomenem kao svoje ljubljene sinove.“ /1. Korinćanima 4,11-14

Sjetite se starozavjetnih proroka koji su…

„…iskusili okrutna izrugivanja i bičevanja, i okove i tamnicu. Bili su kamenovani, piljeni na dvoje, iskušavani, ubijani mačem: potucali su se u ovčjim runima i kozjim kožama, oskudijevali, bili su tlačeni, zlostavljani (svijet ih nije bio dostojan); PO PUSTINJAMA SU LUTALI, i po gorama, i špiljama i pukotinama zemaljskim.“ /Hebrejima 11,36-38

Vidite li sada koliko smo navezani na sustav i koliko nas pogodnosti mogu zaslijepiti na ono što je itekako moguće? Što se više navikavate na sustav, teže će vam se biti odreći kad dođe vrijeme odluke i progona. Možda mislite da je to daleko od nas, ali morate shvatiti da živimo u ubrzano doba kada se sve ubrzano događa. Ako su vlasti doslovno preko noći onemogućile prelazak granica onima koji nisu cijepljeni ili dozvolili da vas poslodavci ucjenjuju radnim mjestom, onda mogu što god hoće.

I treća stvar zbog koje vjernici misle da ne mogu bez sustava jest nevjera.

3. NEDOSTATAK VJERE.

Sjetite se muškaraca i žena iz biblijskih vremena koji su Boga stavili iznad sustava. Živjeli su bez stalnog boravišta tražeći utočište u dalekim zemljama. Živjeli su bez plaćenih poslova ili vozila. Nisu ovisili o mirovinskom ili zdravstvenom osiguranju, niti raznim oblicima identifikacije. Sustav postaje takav da će ga biti sve teže napustiti. Kršćani moraju početi ozbiljno razmišljati o alternativnim metodama življenja.

Ne radi se o tome da je nemoguće napustiti sustav, nego koliko smo spremni. Hoćemo li uistinu biti spremni kada dođe vrijeme, a već nam je pred vratima? Jesmo li spremni na posljedice odvajanja od sustava? Odluka će biti sve teža jer će sustav učiniti sve da vas održi ovisnima i zaslijepi u vašem komforu. Kako sustav postaje sve jači i stavlja sve pod kontrolu, sve učestalije će se od nas zahtijevati razne stvari kako bi nastavili funkcionirati u društvu. Možemo prihvatiti da nas označe kao neposlušnima i ilegalnima ili možemo završiti podržavajući sustav koji je ilegalan u Božjim očima.

Kako se približavamo dobu Antikrista, sve teže će biti funkcionirati izvan sustava. To će biti najveći test naše vjere. Ali ako ne prolazimo manje testove, kako ćemo proći najteži? Sada se moramo jačati u vjeri, slušati Božju Riječ, moliti za mudro razlučivanje. Jer ćemo uskoro postati ilegalci svi koji se odluče za Krista, a protiv sustava.

Volimo li Isusa više od svega? Više od pogodnosti koje nam nudi ovaj svijet? Više od vlastitog života? Jesmo li spremni na izdaju bližnjih? Jesmo li spremni da nas označe ilegalcima zbog Krista?

 

Više na vezane teme na tagu: ŽIG ZVIJERI.

Komentari

komentari