Gdje je Isus rekao: „Ja sam Bog, klanjajte mi se?“

Muslimani diljem svijeta trenirani su da postavljaju isto pitanje: „Gdje je Isus rekao: Ja sam Bog, klanjajte mi se?“. Kao kršćani ste sigurno naišli na ovakvo provokativno pitanje. Ovakvo pitanje nema iskrene namjere u traženju Boga, ali ipak ćemo na njega odgovoriti. Odgovor je vrlo jednostavan i cijela Biblija govori o Isusu kao Bogu.

No kojim god se stihovima poslužili da demantirate njihova vjerovanja, ono što zahtijevaju jest točan redoslijed riječi. Ono što možete jest poslužiti se istom metodom i pitati ih: „A gdje je Isus rekao: ‘Ja sam samo prorok, nemojte me štovati’?“ To je ono što vjeruju, i ako ne možete pokazati točno ovaj redoslijed riječi, islam je lažan. To je njihova logika stvari.

Pored brojnih stihova koji potvrđuju Isusovo božanstvo, izdvojit ćemo nekoliko koji ujedno dokazuju i Kuran i Biblija, ujedno Stari i Novi zavjet. Isusove izjave izravno pobijaju učenja islama, kao i judaizma.

TKO JE PRVI I POSLJEDNJI?

Primjerice, i Biblija i Kuran govore da je Bog prvi i posljednji. Sura 57:3 referira se na Alaha kao Prvog i Posljednjeg. Iste riječi pronalazimo u Starom zavjetu:

„Ovako veli Gospod, kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Gospod Nad Vojskama: ‘Ja sam prvi, ja sam i posljednji, i osim mene Boga nema.“ /Izaija 44,6

Također, iste riječi Isus sam za sebe izjavljuje u Novom zavjetu:

„Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi; i bijah mrtav, a evo, živ sam u vijeke vjekova, amen! I imam ključeve Podzemlja i Smrti.“ /Otkrivenje 1,17-18

TKO MOŽE OPRAŠTATI GRIJEHE?

Slažemo se da samo Bog može opraštati grijehe.

„Tebi, samomu tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo u očima tvojim…“ /Psalam 51,4

„…a tko oprašta grijehe do Alah?“ /Sura 3:135

Kad su Isusu donijeli oduzetog čovjeka, Isusov odgovor je izazvao religiozne vođe da ga optuže za blasfemiju. Dakle, oni su vrlo dobro znali da se pravi Bogom budući da ima vlast opraštati grijehe.

„A Isus, vidjevši njihovu vjeru, reče uzetomu: ‘Sinko, oprošteni su ti grijesi tvoji!’ A sjedili su ondje neki od knjižnika i promišljali u srcima svojim: ‘Zašto ovaj govori takve hule? Tko može opraštati grijehe osim Jednoga — Boga?’“ /Marko 2,5-7

„Ali da znate da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe.“ /Marko 2,10

TKO JE NAŠ KONAČNI SUDAC?

„Ali Gospod stoluje dovijeka, za sud postavi prijestolje svoje. I on će suditi svijetu u pravednosti, presudit će pucima po pravici.“ /Psalam 9,7-8

Kuran u Suri 22:56-57 kaže da će Alah suditi svijetu, da će nagraditi vjernike i kazniti nevjernike.

Bi li običan prorok tvrdio za sebe da je krajnji Sudac? Upravo je to Isus za sebe tvrdio.

„A kad Sin Čovječji dođe u slavi svojoj i svi sveti anđeli s njime, tada će sjesti na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, i odvojit će ih jedne od drugih kao što pastir odvaja ovce od jaraca.“ /Matej 25,31-32

TKO JE „ISTINA“?

„U tvoju ruku predajem duh svoj; ti si me otkupio, Gospode, Bože istine!“ /Psalam 31,5

Prema Suri 22:6, Alah je istina.

Isus sam za sebe tvrdi da je istina.

„Reče mu Isus: ‘Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.’“ /Ivan 14,6

TKO PODIŽE MRTVE?

Biblija i Kuran se slažu da je Bog taj koji će uskrsnuti mrtve.

„Gospod usmrćuje i oživljuje, strovaljuje u Šeol i podiže.“ /1. Samuelova 2,6

Slično kaže Sura 22:7.

Može li običan prorok podizati mrtve?

„Zaista, zaista, kažem vam: Dolazi čas, i sad je tu, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega. I koji čuju, živjet će. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi. I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas. I izaći će: koji su činili dobro — na uskrsnuće života, a koji su radili zlo — na uskrsnuće osude.“ /Ivan 5,25-29

Isus čak samoga sebe naziva uskrsnućem.

„Reče joj Isus: ‘Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.“ /Ivan 11,25

DIJELI LI BOG SVOJU SLAVU?

Kuran kaže sljedeće:

„Alaha slavi ono što je na nebesima i Zemlji, a On je Moćni, Mudri.“ /Sura 57:1

U Starom zavjetu nalazimo da Bog ne dijeli svoju slavu ni sa kim.

„Ja sam Gospod, to je moje ime; i slavu svoju drugomu ne dajem niti hvalu svoju kumirima.“ /Izaija 42,8

Kakav to obični prorok ima vječnu slavu na nebu?

„I sad, Oče, ti mene proslavi kod sebe slavom što je imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.“ /Ivan 17,5

JOŠ NEKI DOKAZI…

U Marku 2,28 Isus sebe naziva Gospodarom subote. Kakav to običan čovjek i prorok može smatrati sebe kreatorom dana?

U Mateju 22,41-45 dokazuje da je Gospodin u kojeg je vjerovao i kralj David.

U Ivanu 8,39-58 kaže da je vidio Abrahama.

U Mateju 12,6 tvrdi da je veći od Božjeg hrama.

U Ivanu 20,28 učenik Toma mu se obraća kao Gospodinu i Bogu.

Isus ima svu vlast na nebu i zemlji; ako ne častite Sina, nemate ni Oca.

„Jer kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava, tako i Sin oživljava koje hoće. Ta Otac ne sudi nikoga, nego sav sud dade Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.“ /Ivan 5,21-23

Pitali ste gdje Isus kaže da ga se štuje kao Boga? Evo ga, više nego jasno: „Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.“

Kao što vidimo, Isus tvrdi da je prvi i posljednji, Onaj koji oprašta grijehe, konačni Sudac, Istina, uskrsnuće. Tvrdi da je bio u slavi s Ocem prije postanka svijeta, Gospodar subote i kralja Davida, da je prije Abrahama i veći od Božjega hrama. A vi i dalje pitate gdje kaže da ga se štuje?

Sve je u Njemu stvoreno, sve je po Njemu i za Njega stvoreno. I on je prije svega i sve u njemu postoji. /Kološanima 1,15-17

ZAKLJUČNO

Isusove tvrdnje nisu tvrdnje običnog čovjeka ili tek proroka. Same Isusove izjave dokazuju ga kao Boga. Na vama je samo hoćete li u to vjerovati ili ne. Uvijek je u suštini stvar naše vjere ili nevjere.

Imajte na umu da mnogi religiozni ljudi, bilo da se radi o muslimanima, Židovima, katolicima, adventistima, protestantima i ostalima, uopće nije do istine koliko do nametanja lažnih sustava vjerovanja jer ljube vlastitu tamu i ne žele na istinsko Svjetlo koje rasvjetljuje njihove laži. Ne žele biti slobodni od svoje religije i laži.

Tako da je svaka rasprava u kojoj sugovornik ne pristupa otvorenog uma i iskrenog srca jednostavno suvišna. Nikakva količina stihova ih neće zadovoljiti. Na kraju će vas isprovocirati i nećete postići ništa. Stoga u molitvi i mudrosti Božjoj raspoznajte koliko je netko ponizan i iskren i ima li smisla uopće ulaziti u raspravu. Odgovarajte onima koji su zainteresirani za nadu u vama.

„Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas išće obrazloženje za nadu koja je u vama, ali s blagošću i strahom.“ /1. Petrova 3,15

Više na temu islama možete naći na tagu: ISLAM.