Dan žena ili dan gnjevnih žena?

Dan žena – druga strana priče.

Međunarodni dan žena, ili Dan žena, obilježava se 8. ožujka svake godine. Tog dana slave se ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Nastao je kao inicijativa socijalističkih organizacija u razdoblju prije Prvog svjetskog rata u borbi za jednakost, pravo glasa i emancipaciju žena.

Borba za prava žena započela je kao borba za radnička prava, kad su tekstilne radnice počele marširati na ulicama New Yorka u 19. stoljeću tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. No, do danas je taj isti marš prešao u liberalne feminističko-ateističke demonstracije, te nerijetko možete svjedočiti sablasnim performansama razgolićenih i nasilnih žena. Davno su marševi za prava žena prešli granicu od jadnih, potlačenih žena do agresivnih ženturača u žudnji za kontrolom i moći.

KAD LJUDSKA PRAVA POSTANU PRAVO NA NEMORAL

Dan žena, od nekadašnjih radničkih prava do prava nad kontrolom i vladanjem, postao je asocijacija za bunt žena, feminizam, ateizam, nadmoć nad muškarcima, pravo na abortus, reproduktivna prava, i ostala prava koja nisu u skladu s Božjom Riječju.

Moderne žene su postale ravnopravne s muškarcima da privređuju kao i muškarci, zarađuju kao muškarci, skrbe za obitelj kao muškarci, štoviše, imajući glavnu ulogu u obitelji, preuzimajući svu odgovornost, dok su istovremeno drugima (to jest nemilosrdnom sustavu) prepustile djecu na odgoj – da ih uče „izvoru“ porijekla života, kao što su evolucija, Veliki prasak, nastanak od jednostaničnog organizma, te (ne)moralnim vrijednostima, kao što su prava na abortus, LGBT prava, izbor na rod/spol, „budi što osjećaš“ prava, prava na predbračno stupanje u odnose, zaštitu u promiskuitetnom ponašanju itd. Pojednostavljeno, da slobodno rade sve što osjećaju da je dobro, a ne što je istinski dobro, moralno i mudro.

Je li to ljudsko pravo za koje se žena izborila? Ako jest, onda mora trpjeti i pravo na neposlušnu djecu.

Jer ako evolucija uči da su ljudi od majmuna, onda se takvo dijete majmunski može ponašati i ne odgovarati apsolutno nikome. Strah od sustavnog kažnjavanja nije isto što i pravilno razumijevanje zašto nemoralno ponašanje dovodi do negativnih posljedica po njihov život. Morate ih poučiti izvoru moralnih vrijednosti da bi shvatili ozbiljnost morala. Prvo i osnovno pravilo: da bi djeca bila poslušna, prvo se moraju naučiti bojati Boga. A to je nešto što im bezbožni sustav sigurno neće usaditi, nego se uči u pobožnoj obitelji. Ako se ne boje Boga, neće se bojati ni posljedica za svoje grešne postupke.

VRIJEDNOST U JEDNAKOSTI ILI RAZLICI?

Je li neovisna žena uistinu slobodna žena? Emancipacija, ravnopravnost spolova, želja za vladanjem i moći – je li uistinu ono što jednu ženu može ispuniti? Žena nije stvorena da vlada, nego da bude pomoć svome mužu. Bog jednako vrednuje i ljubi muškarce i žene, ali njihova uloga nikada ne može biti jednaka, samim time što su žene slabije, nježnije, krhkije, osjetljivije, osjećajnije od muškaraca, i kao takve ih muškarci trebaju vrednovati i njegovati, zaštititi, ljubiti kao vlastito tijelo, te konačno, polagati život za svoje žene.

Žena je odlučila preuzeti svu odgovornost na sebe da bi dokazala konkretno što, da je sposobna? Djeluje kao natjecateljski duh, a ne borba za ženska diskriminatorna prava. Vrijednost žene ne određuje činjenica da nešto može ili ne može. Žena mnogo toga može što muškarac ne može, i obrnuto.

Primjerice, znanstveno je dokazano da muškarac ne bi mogao izdržati bol rađanja. Žene su tjelesno i mentalno izdržljivije i imaju veću toleranciju na bol općenito. Žene žive duže od muškaraca. Žene su produktivnije i organiziranije. Žene mogu obavljati više poslova u isto vrijeme (multitasking). Žene se lakše mogu nositi sa životnim pritiscima, primjerice u postocima više muškaraca počini samoubojstvo od žena. Žene su prirodne njegovateljice i imaju veću razinu suosjećanja i emocionalne interakcije. Imaju jače izraženu emocionalnu inteligenciju, to jest osjetljivije su na tuđe potrebe i osjećaje. Privrženije su u odnosu s djecom; kao majke pokazuju više razumijevanja, prihvaćanja, tješenja, uključenosti od očeva. Nadalje, imaju bolje motoričke vještine, veću samokontrolu, bolje razumijevanje, pamćenje; bolje su u čitanju, izražavanju, pisanju. Također je dokazano da su bolji vozači na cesti. Snalažljivije, smirenije, opreznije, fleksibilnije, okretnije. I još mnogo toga…

Možda je njezina vrijednost u razlici, a ne jednakosti.

ŽENA IZAŠLA IZ ORMARA – PRAVO NA ŽIVOT BEZ MUŠKARCA?

Žena nije predodređena da radi sve što radi i muškarac. Njezina svrha nije da bude jednaka u privređivanju, skrbi, vodstvu, odgovornosti, a da im potpuni stranci sustavno odgajaju djecu. Žena koja 8-12 sati izbiva iz kuće da bi zarađivala kao muškarac, a onda još i brine o kućanstvu, djeci, obitelji, ugađa mužu i svima – nije sretna i zadovoljna žena, nego PREMORENA ŽENA. Žena pod stresom. To nikad nije bila Božja volja za žene.

Da, vrsna žena po Bibliji, odnosno žena po Božjem ukusu, jest marljiva i vrijedna žena, ali prioritet su joj njezina obitelj, muž i djeca. Sve drugo je sekundarno. Žena nije stvorena da na prvom mjestu služi svome poslodavcu. Izreke 31 započinju o vrsnoj ženi kao onoj u koju se srce njezina muža potpuno pouzdaje. Kakav to muž ne bi volio imati ženu kojoj će biti na prvom mjestu? Kojoj vjeruje kao nikome? Koja će mu biti podrška, ohrabrenje, poticaj, pomoć, oslonac? Koja će mu činiti dobro u sve dane njegova života? I kakav to muž ne bi položio život za takvu ženu?

Feminizam je u svojoj srži zastranjenje za Sotonom.

„Stoga hoću da se mlađe žene udaju, djecu rađaju, vode kućanstvo i ne daju protivniku nikakvu prigodu za predbacivanje; jer su neke već zastranile za Sotonom.“ /1. Timoteju 5,14-15

Dakle, biblijski prioriteti jedne žene postavljaju na prvo mjesto muža i djecu, to jest služenje ukućanima, tek potom rad izvan kuće – suprotno od onoga za što se bori moderna poslovna žena, koja želi biti financijski neovisna, samostalna, stabilna, samodostatna, uspješna žena koja danas gotovo da i ne treba muža, žena koja sve kasnije stupa u brak, ako stupa; sve kasnije rađa, ako rađa; sve više samostalno odgaja djecu (zbog pomodnog porasta stope razvoda), ako odgaja.

Je li to pravo za koje se žena izborila – pravo da joj ne treba muškarac?

Dan žena je danas uvelike ispolitiziran postavši ljevičarsko-liberalni praznik, koji u zapadnom svijetu ima više veze s LGBT pokretom čija je simbolika jasno izražena u marševima na Dan žena, nego što ima veze sa stvarnim pravima žena u borbi protiv nasilja, diskriminacije i nejednakosti. Još slika buntovnih žena kako marširaju diljem svijeta možete vidjeti OVDJE.

SLOBODNA ŽENA = ŽENA PO BOŽJIM NAČELIMA!

Zaključno, sloboda žene ne ovisi o činjenici da u svakom smislu bude jednaka muškarcu, da jednako zarađuje, da radi jednake poslove, da preuzima jednaku odgovornost, da ima jednaku ulogu vodstva. Žena se zavarava ako misli da je njezina sloboda u samostalnosti, neovisnosti, situiranosti, karijeri ili nadmoći nam muškarcima. Slobodna žena može postati tek kad slobodu nađe u Isusu Kristu, kad postane slobodna od svojih grijeha, slobodna od pogrešnih uvjerenja o sebi. Slobodna od iskrivljenih prava i pogrešno usmjerene borbe za prava. Potom će razumjeti i biblijska načela – jednakost u smislu vrednovanja, ali nejednakost u smislu uloga između muškaraca i žena.

Žena mora razumjeti svoje mjesto u Božjem poretku, odnosno da je to jedino mjesto na kojem može biti istinski zadovoljna, ispunjena i sretna.

Ne zato što Bog degradira ili stavlja žene u drugi položaj ili na drugo mjesto, nego zato što je muškarac stvoren prvi, a žena bila zavedena. Adam je morao preuzeti odgovornost za Evinu zavedenost, ali žena je prva učinila prekršaj.

„Ali bih htio da znate da je svakome muškarcu glava Krist, glava ženi je muškarac, a glava Kristu je Bog.“ /1. Korinćanima 11,3

„Jer nije muškarac od žene, nego žena od muškarca. I nije muškarac stvoren za ženu, nego žena za muškarca… Ipak, u Gospodinu niti je muškarac bez žene, niti žena bez muškarca. Jer kao što je žena od muškarca, tako je i muškarac po ženi; a sve je od Boga.“ /1. Korinćanima 11,8-12

„Žene, pokoravajte se svojim muževima kao Gospodinu. Jer muž je glava ženi kao što je i Krist glava crkvi; on je i spasitelj tijela. Stoga, kao što je crkva podložna Kristu, tako neka i žene budu svojim muževima u svemu.“ /Efežanima 5,22-24

„Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio crkvu i za nju predao sebe da je posveti i očisti kupelju vode putem riječi, da sebi predvede crkvu slavnu, bez mrlje ili nabora ili nečega takvoga, nego da bude sveta i bez ljage. Tako trebaju muževi ljubiti svoje žene kao svoja tijela. Onaj tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Jer nitko nikada ne mrzi svoje tijelo, nego ga hrani i njeguje, kao i Krist crkvu.“ /Efežanima 5,25-29

Jedino žena koju muž hrani i njeguje kao Krist crkvu može biti duhovno ispunjena, a potom i podložna žena.

Ravnopravna (moderna) žena postala je gnjevna žena. Žena bez ispravnog muževljevog vodstva je buntovna žena. Zato se često marš za žene na Dan žena pretvori u buntovni prosvjed gnjevnih i anarhističkih, te nerijetko golih, bestidnih, vulgarnih i nemoralnih žena. U borbi protiv nasilja nad ženama i same su postale nasilne. Kao kad žrtva zlostavljanja postane zlostavljač.

„Neka to bude [žena] skrovita i srdačna, u neraspadljivu ukrasu krotka i smirena duha, što je pred Bogom dragocjeno.“ /1. Petrova 3,4

Realno, koji bi to muškarac, bio vjernik ili nevjernik, više volio buntovnu i glasnu feministicu za ženu, umjesto skrovitu, poniznu, krotku i blagu ženu?

Više na vezane teme na tagu: FEMINIZAM.