Božji narod: Izrael po tijelu ili Izrael po Duhu?

782
pregleda
Božji narod Izrael
Foto: Pixabay

Događaji u Izraelu posljednjih dana svjedoče da se nalazimo u posljednjim vremenima. Jeruzalem postaje glavni grad Izraela, bliži se izgradnja trećeg Hrama i dolazak Antikrista na vlast. Božja Riječ se ispunjava. Nemiri u svijetu sve su veći. Mržnja prema Židovima i kršćanima ne jenjava; naprotiv, sve je veća. Čekaju nas velika progonstva. Ali treba također istaknuti nešto što mnogi zaneseni i euforični kršćani uz prenaglašenu ljubav prema naciji Izrael propuštaju. Naravno da trebamo ljubiti narod po kojem je u tijelu došao naš Gospodin i Spasitelj, Isus Krist. Pogotovo jer cijeli svijet ustaje na taj maleni narod, dok svjetski mediji manipuliraju činjenicama i uvjeravaju ljude kako je Izrael suština svih njihovih problema. Jer da nema Izraela, cijeli svijet bi živio u blagostanju. Naravno, ovo je sarkazam. Suština problema je što ljudi nemaju Boga u svom životu, pa moraju nekoga mrziti. No, s druge strane postoji druga krajnost među kršćanima o kojoj se malo govori. Ne smijemo zaboraviti važnu činjenicu da postoje Židovi po tijelu i Židovi po Duhu.

Nijedan se Židov bez Isusa Krista neće spasiti samo zato što je Židov po tijelu. A ovo će vjerojatno neke od vas sablazniti. Znamo da tjelesni Izraelci ne ispovijedaju da je Krist došao u tijelu. Njihova religija, judaizam još uvijek najavljuje i čeka dolazak Mesije. Do tada se „spašavaju“ vlastitom pravednošću i držanjem zakona i obrednih propisa. A Biblija o takvima kaže sljedeće:

„A svaki duh koji ne ispovijeda da je Isus Krist u tijelu došao, nije od Boga. To je duh Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već u svijetu“ (1. Ivanova 4,3).

Oprez, kršćani! Ne radi se tu uopće o uzdizanju iznad korijena masline. Božja Riječ je jasna:

„Oni su Izraelci, njihovo je posinjenje, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje, i obećanja; njihovi su oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je nad svima, Bog blagoslovljen uvijeke. Amen. Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer NISU IZRAEL SVI ONI KOJI SU OD IZRAELA“ (Rimljanima 9,4-6).

„Ta svjedočim za njih da imaju revnosti Božje, ali ne u skladu sa spoznajom. Ne raspoznajući naime Božje pravednosti i tražeći da svoju pravednost uspostave, pravednosti se Božjoj ne podložiše. Jer svršetak je Zakona Krist — za pravednost SVAKOMU KOJI VJERUJE“ (Rimljanima 10,2-4).

„Kažem, dakle: Jesu li posrnuli da padnu? Nipošto! Naprotiv, njihovim je PROPUSTOM došlo spasenje poganima da se kod njih izazove ljubomora“ (Rimljanima 11,11).

Temelj je jedan, korijen je jedan.

„Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je položen, a taj je Isus Krist“ (1. Korinćanima 3,11).

„Dođe i evanđeljem navijesti mir vama daleko i onima blizu, jer po njemu jedni i drugi imamo pristup k Ocu u JEDNOME DUHU. Tako dakle više niste tuđinci i pridošlice, nego sugrađani svetih i ukućani Božji, nadograđeni na temelju apostolā i prorokā, a ugaonik je sam Isus Krist“ (Efežanima 2,17-20).

Svatko tko je primio Isusa Krista mora stajati na istini Božje Riječi sa strahom Božjim i raditi ustrajno oko svog spasenja. Jer ako je Izrael otpao zbog neposlušnosti, onda još lakše možemo otpasti mi.

„Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj! Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, pazi da i tebe ne bi ostavio nepošteđena. Promotri dakle dobrostivost i strogost Božju: na palima strogost, a na sebi dobrostivost — AKO USTRAJEŠ u toj dobrostivosti, inače ćeš i ti biti odsječen“ (Rimljanima 11,20-22).

Bog ima plan za tjelesni Izrael da mu se u posljednjim vremenima obrati, nakon što punina pogana uđe u Božju milost. Ako smo se mi kao divlje grane pricijepili na pitomu maslinu, još lakše će se pricijepiti obraćeni Izraelci. A to onda znači kraj.

„Kažem dakle: Zar je Bog odbacio puk svoj? Nipošto! Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. Nije Bog odbacio puka svojega koga predvidje“ (Rimljanima 11,1-2).

„S obzirom na evanđelje oni su neprijatelji poradi vas, ali s obzirom na izabranje oni su ljubimci poradi otaca. Ta neopozivi su darovi i poziv Božji! Jer kao što i vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe, tako i oni sada postadoše neposlušni, da po milosrđu vama iskazanu i oni zadobiju milosrđe. Jer Bog sve zatvori u neposlušnost da se svima smiluje“ (Rimljanima 11,28-32).

Božji narod

U cijelom Starom zavjetu Bog se obraća svome narodu. Uzmimo samo nekoliko primjera.

„Tada reče: ‘GOSPODE, Bože Izraelov, nema boga poput tebe ni na nebu ni na zemlji, tebe koji držiš savez i iskazuješ milosrđe slugama svojim koji pred tobom hode svim srcem svojim’“ (2. Ljetopisa 6,14).

Kome Bog iskazuje milosrđe? Svima koji ga svim svojim srcem traže.

„Ako ponizi se moj puk, koji je mojim nazvan imenom, pa se pomoli te potraži lice moje i odvrati se od svojih zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i iscijeliti mu zemlju“ (2. Ljetopisa 7,14).

Kome se Bog ovdje obraća? Svakome tko se ponizi i iskreno potraži Boga, obrati se od grijeha. Bog će mu tada oprostiti i iscijeliti ga. Svatko može postati dio Božjeg naroda.

„Blažen je narod kojemu je GOSPOD Bog, puk koji izabra sebi za baštinu“ (Psalam 33,12)!

„Kao što gore okružuju Jeruzalem, tako GOSPOD okružuje puk svoj, odsada pa dovijeka“ (Psalam 125,2).

Koji je to narod? Koliko Bog ima naroda? Znamo da samo jedan narod ulazi u Božje kraljevstvo. I znamo da tijelo i krv ne mogu baštiniti Božjega kraljevstva (1. Korinćanima 15,50).

„Ta nije Židov tko je Židov izvanjski, niti je obrezanje što je izvanjsko, na tijelu; nego je Židov tko je u nutrini i obrezanje što je u srcu — u duhu, ne u slovu. Njemu pohvala nije od ljudi, nego od Boga“ (Rimljanima 2,28-29).

„Jer nisu Izrael svi oni koji su od Izraela, niti su svi djeca jer su potomstvo Abrahamovo, nego po Izaku zvat će ti se potomstvo; to jest: nisu djeca tijela tȃ djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u potomstvo“ (Rimljanima 9,6-8).

„Kao što i u Hošei veli: Ne-puk moj zvat ću pukom svojim i neljubljenu ljubljenom. I dogodit će se, na mjestu gdje im je rečeno: ‘Vi niste moj puk’, da će se ondje zvati sinovi Boga živoga“ (Rimljanima 9,25-26).

„Izrael pak, težeći za zakonom pravednosti, do zakona pravednosti ne doprije. Zašto? Jer NIJE TRAŽIO PO VJERI, nego kao po djelima Zakona. Spotakoše se naime o kamen spoticanja, kao što je pisano: Evo, postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni. I svaki koji vjeruje u nj, neće se postidjeti“ (Rimljanima 9,31-33).

Bog ima samo jedan narod – u Kristu. Bog na križu ukida sve nacionalne barijere i spasenje je dostupno apsolutno svima.

„A SVIMA KOJI GA PRIMIŠE dade vlast da postanu djeca Božja, ONIMA KOJI VJERUJU u ime njegovo. Koji bijahu rođeni ne od krvī, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga“ (Ivan 1,12-13).

„Ta ne stidim se evanđelja Kristova, jer ono je sila Božja na spasenje svakomu koji vjeruje — i Židovu, najprije, i Grku. Jer se pravednost Božja u njemu otkriva iz vjere u vjeru, kao što je pisano: A PRAVEDNIK ĆE OD VJERE ŽIVJETI“ (Rimljanima 1,16-17).

„Ta NEMA RAZLIKE između Židova i Grka, jer isti je Gospodin sviju, bogat za sve koji ga zazivlju. Jer: Svaki koji zazove ime Gospodnje, bit će spašen“ (Rimljanima 10,12-13).

„A otkako je došla VJERA, više nismo pod nadzirateljem. Svi ste naime SINOVI BOŽJI, PO VJERI, U KRISTU ISUSU. Jer koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste“ (Galaćanima 3,25-27).

Dakle, Židov po krvi da bi se spasio mora postati Židov po Duhu (kršćanin). Za spasenje Židova vrijede ista pravila kao i za spasenje pogana. Svi će propasti bez Isusa Krista.

Mnogi kršćani vrlo često izuzimaju sljedeći stih kada se Bog obraćao Abrahamu i tumače ga da se odnosi na Izrael po tijelu. Čak se služe njime da bi vršili zastrašivanje nad svakime tko kaže bilo što protiv Izraela, uzdižući tako naciju Izrael kao presveti narod, bez grijeha, dok su zapravo u pobuni i pod prokletstvom. Zato je jako važno sagledavati Božju Riječ u cjelini.

„I blagoslovit ću one koji tebe blagoslivlju, a prokleti onoga koji tebe proklinje; i svi rodovi zemaljski tobom će se blagoslivljati“ (Postanak 12,3).

„Shvatite dakle: ONI OD VJERE, to su sinovi Abrahamovi. A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti evanđelje Abrahamu: Blagoslivljat će se tobom svi narodi. Tako se oni od vjere blagoslivljaju vjernim Abrahamom. Jer koji su god od djelā Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet svaki koji ne ustraje da u svemu izvrši ono što je napisano u knjizi Zakona“ (Galaćanima 3,7-10).

„Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom. Jer pisano je: Proklet svaki koji visi na drvetu, da na pogane dođe blagoslov Abrahamov u Kristu Isusu; DA BISMO OBEĆANJE, DUHA, PRIMILI PO VJERI“ (Galaćanima 3,13-14).

Božja Riječ nam jasno kaže da se Abrahamov blagoslov odnosi na vjerne u Kristu, to jest Izrael po Duhu, a ne po tijelu; na one koji su opravdani po vjeri u Krista, a ne po Zakonu.

Svi u Kristu jedno

Tjelesni Izrael je jedan entitet, a duhovni Izrael je Kristova Crkva, koja nosi identitet izabranog Božjeg naroda po vjeri u Isusa Krista. Jedna Crkva, jedno Tijelo, jedan narod, svi u Kristu JEDNO.

„Ta u jednom smo Duhu svi mi u JEDNO TIJELO kršteni, bilo Židovi ili Grci, bilo robovi ili slobodnjaci. I svi smo jednim Duhom napojeni“ (1. Korinćanima 12,13).

„Nema više: ni Židov ni Grk, nema: ni rob ni slobodnjak, nema: ni muško ni žensko — jer svi ste vi JEDNO U KRISTU ISUSU. Ako li ste vi Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo i baštinici po obećanju“ (Galaćanima 3,28-29).

„JEDNO TIJELO I JEDAN DUH, kao što ste i pozvani na jednu nadu svojega poziva; jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje, jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima i po svima i u svima vama“ (Efežanima 4,4-6).

„A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, NAROD sveti, puk stečeni, da navijestite krjeposti Onoga koji vas iz tmine pozva u svoju čudesnu svjetlost; vi, nekoć ne-puk, a sada puk Božji; vi, nekoć bez milosrđa, a sada zadobiste milosrđe“ (1. Petrova 2,9-10).

Za Boga postoji samo jedan narod – to su svi oni koji prihvate Isusa Krista. Ili ste Njegovi ili niste. Ili ste spašeni u Kristu ili niste. Isus kaže: „Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni“ (Ivan 14,6).
Crkva ne može zamijeniti tjelesni Izrael. Ne možemo izbrisati povijest. Ne možemo mijenjati činjenicu da se Bog objavio narodu Izraelu po kojem je došla Njegova milost na svijet, spasiteljica svih ljudi (Titu 2,11). Ne možemo negirati Zakon i proročanstva, savez i obećanja, i naposljetku samoga Krista, koji dolaze od tjelesnog Izraela. Ali Crkva jest duhovni Izrael. Izraelac koji prihvati Krista pripaja se u Kristovo Tijelo i postaje dio Božjeg naroda.

Zato treba biti oprezan i razgraničiti ovo razumijevanje.

Bog nije pristran

Prema onom što čitamo u Bibliji, na prvom mjestu trebamo ljubiti Boga, a onda i bližnjega kao samoga sebe. Bližnji može biti bilo koje nacije.

Nažalost, danas postoje kršćani koji više vole naciju Izrael od vlastite braće u Kristu. Više vole neobraćenog Izraelca kojeg nikada nisu vidjeli nego kršćanina kojeg vide. No, sam Krist nam kaže da su Njegova majka, braća i sestre – ne oni po tijelu, već oni koji vrše Božju volju (Matej 12,48-50).

„Tada Petar otvori usta te reče: Uistinu shvaćam da BOG NIJE PRISTRAN, nego mu je u svakom narodu prihvatljiv onaj koji se njega boji i čini pravdu“ (Djela 10,34-35).

„Ako doista izvršujete kraljevski zakon prema Pismu: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe, dobro činite; AKO LI STE PRISTRANI, GRIJEH ČINITE i Zakon vas prekorava kao prijestupnike“ (Jakovljeva 2,8-9).

„Nego tvrdokornošću svojom i neraskajanošću srca zgrćeš na se gnjev za dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Božjega, koji će uzvratiti svakomu po djelima njegovim: onima koji postojanošću u dobrom djelu traže slavu i čast i neraspadljivost — život vječni; onima pak koji su svadljivi i nepokorni istini, a pokorni nepravdi — gnjev i srdžbu. Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovjeka koji čini zlo, i Židova — ponajprije, i Grka; a slava i čast i mir svakomu koji čini dobro, i Židovu — ponajprije, i Grku. Ta U BOGA NEMA PRISTRANOSTI“ (Rimljanima 2,5-11).

Ako Bog nije pristran, zašto bismo mi bili? Čuvajmo se idolopoklonstva bilo koje nacije. Nacija koju najviše trebamo ljubiti je Kristovo Tijelo, braća i sestre u Kristu, Božji narod.

Jer ako ispovijedamo da ljubimo Boga, a ne ljubimo braću, onda vjerojatno Boga nikada ni nismo upoznali. „Rekne li tko: ‘Ljubim Boga’, a mrzi brata svojega, lažac je. Jer tko ne ljubi brata svojega kojega vidi, kako može ljubiti Boga kojega ne vidi?“ (1. Ivanova 4,20).

Spasenje dolazi od Židova (Ivan 4,22), ali dostupno je svakom narodu i svakom pojedincu. I Bog vas poziva još danas da uđete u Njegov počinak. Njegova milost je dostupna svima. „Danas, ako glas mu čujete, ne otvrdnjujte srca svoja“ (Hebrejima 4,7).

„Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da TKO GOD U NJEGA VJERUJE [bilo Židov ili poganin] ne propadne, nego ima život vječni“ (Ivan 3,16).

„Nakon toga pogledah, i gle: mnoštvo veliko, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, IZ SVIH NARODA I PLEMENA I PUKOVA I JEZIKA. Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine, a u rukama im palme. I viču snažnim glasom govoreći: ‘Spasenje Bogu našemu, koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu!’“ (Otkrivenje 7,9-10).

Komentari

komentari