Bojimo li se Boga ili uragana?

Uragan – jedno od biblijskih proročanstava o pošastima za posljednja vremena. Što Biblija kaže o uraganima?

Znanstvenici se slažu da će vremenski ekstremi na Zemlji biti sve češći i intenzivniji. Meteorolozi mjere sve ekstremnije toplinske valove ljeti, kao i sve ekstremnije valove hladnoće zimi. Požari, suše, žege, tuče, poplave, potresi, uragani, pijavice, tajfuni, tsunamiji, tornada – sve su posljedica neminovne propasti ove Zemlje. Čovječanstvo, kao i Zemlja, ne evoluira, nego propada. Tako nam govore svi zakoni fizike.

Isus nam je prorekao da će biti raznih pošasti i potresa po cijeloj zemlji (Matej 24,7). Seizmološke promjene su sve češće. Pošasti i potresi uključuju sve prirodne katastrofe.

„I kad se ne bi skratili oni dani, ne bi se spasilo nijedno tijelo. No poradi izabranih skratit će se dani oni“ (Matej 24,22).

ŠTO KAŽE BIBLIJA O URAGANIMA?

„Jer GOSPOD, evo, dolazi s ognjem, a kola su njegova poput vihora; da gnjev svoj iskali u jarosti, a prijekor svoj plamenima ognjenim. Jer GOSPOD će ognjem i mačem svojim suditi svakome tijelu, i bit će mnogo pobijenih od GOSPODA“ (Izaija 66,15-16).

„GOSPOD je spor na gnjev i velik u moći, i GOSPOD nipošto krivca neće ostaviti nekažnjena. U vihoru i oluji njegov je put, i oblaci su prašina pod njegovim nogama“ (Nahum 1,3).

„Hvalite GOSPODA sa zemlje, nemani morske i svi bezdani! Ognju i grȁde, sniježe i maglo, olujni vjetre što izvršavaš riječ njegovu!“ (Psalam 148,7-8).

„Čudesima ćeš nas u pravednosti uslišiti, Bože našega spasenja, uzdanico svih krajeva zemlje i mora dalekih; ti što učvršćuješ gore snagom svojom, silom opasan; koji utišavaš huku morā, huku valova i buku narodā“ (Psalam 65,5-7).

„GOSPODE, Bože Nad Vojskama, tko je silan kao ti, GOSPODE? I vjernost te tvoja okružuje. Ti vladaš nad ohološću mora: kad podigne vale svoje, ti ih utišavaš“ (Psalam 89,8-9).

„Silniji je GOSPOD u visini od huke mnogih voda, od silnih morskih valova“ (Psalam 93,4).

Bog je taj koji pušta svaku katastrofu na ovu Zemlju ne bi li se zli čovjek odvratio od svojih putova i okrenuo se Bogu.

Bog nas pritišće nevoljama ne bismo li ga zazvali. Nevolje su prisutne da shvatimo koliko smo nemoćni i nemamo kontrolu ni nad čime. Naši domovi, auta, karijera, titule, posjedi, imovina – sve će se srušiti i proći. Sve će zastarjeti i propasti.

„Oni koji brodovima silaze na more, koji posao obavljaju na velikim vodama, oni su vidjeli djela GOSPODNJA, i čudesa njegova na moru dubokome. Jer on reče, i podiže olujni vjetar, i digoše se vali njegovi. Dizali se do neba, spuštali do bezdana; duša im se topila u nevolji. Teturali su i posrtali kao pijani, i sva im je mudrost nestala. Tad zavapiše GOSPODU u tjeskobi svojoj, i iz nevolja ih njihovih izvede. Prometnu oluju u utihu, te valovi njeni umuknuše. I obradovaše se kad utihnuše te ih povede u željenu luku“ (Psalam 107,23-30).

„I kako već bijaše u brodici, otpustivši mnoštvo, povedoše ga sa sobom. A i druge lađice bijahu s njim. I nasta silan olujni vjetar. I valovi su prodirali u brodicu, tako da se već gotovo napunila. A on bijaše na krmi, spavao je na uzglavlju. I probudiše ga, i rekoše mu: ‘Učitelju, zar ti ne mariš što ginemo?’ I kad se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: ‘Utihni! Umukni!’ I prestade vjetar te nasta velika utiha. I reče im: ‘Što ste tako strašljivi? Kako nemate vjere?’ I spopade ih silan strah pa govorahu jedan drugomu: ‘Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?’“ (Marko 4,36-41).

„I pristupe farizeji i saduceji pa, iskušavajući ga, zatraže da im pokaže znak s neba. A on im, odgovorivši, reče: Kada dođe večer, kažete: ‘Bit će vedro’, jer se nebo rumeni. A ujutro: ‘Danas će nevrijeme’, jer se nebo zarumenjelo i smrklo. Licemjeri! Lice neba umijete prosuditi, a znakove vremena ne možete?“ (Matej 16,1-3).

„I bit će znaci na suncu i mjesecu i zvijezdama, a na zemlji tjeskoba među narodima u pomutnji zbog huke mora i valovlja. Ljudi će izdisati od straha i iščekivanja onoga što dolazi na svijet jer će se sile nebeske uzdrmati“ (Luka 21,25-26).

Gradimo li zemaljske ili nebeske temelje? Jesmo li utemeljeni u Kristu ili prolaznosti ovog života? Pouzdamo li se u Boga ili u čovjeka? Je li nam vječna adresa zapisana na zemlji (grobu) ili u nebu?

„I spusti se kiša, i nadođu bujice, i zapušu vjetrovi, i sruče se na onu kuću, i ona ne padne — jer bijaše utemeljena na stijeni. A svatko tko sluša ove moje riječi, a ne izvršava ih, bit će nalik čovjeku ludu koji sagradi svoju kuću na pijesku. I spusti se kiša, i nadođu bujice, i zapušu vjetrovi, i jurnu na onu kuću; i ona se sruši — i velika bijaše ruševina njezina“ (Matej 7,25-27).

Zašto se čovjek boji uragana, požara, žege, poplave, ili bilo kakve vremenske nepogode? Zašto se uopće boji izgubiti život? Ne upravlja li naš Stvoritelj svim uraganima, požarima, žegama, pa i našim životima? Čeka nas strpljivo i upozorava. Poziva na pokajanje.

Čovjek se boji smrti jer nije pomiren s Bogom. Ali Njegova savršena ljubav istjeruje svaki strah. Strah od smrti nestaje kada smo sigurni da nam je oprošteno.

„U ovome je ljubav među nama savršena: da imamo pouzdanje na dan suda, jer kao što je on, i mi smo na ovome svijetu. Straha nema u ljubavi, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah uključuje kaznu, a tko se boji, nije savršen u ljubavi“ (1. Ivanova 4,17-18).

Božje dijete se ne boji smrti, jer nije više svoje, nego Božje; jer zna da je Bog taj koji je odredio njegov vijek na zemlji; i jer zna da iz smrti prelazi u vječni život.

„Zaista, zaista, kažem vam: Tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni; i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: Dolazi čas, i sad je tu, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega. I koji čuju, živjet će“ (Ivan 5,24-25).

Više na slične teme nađite na tagu: URAGANI.