3 dokaza koja potvrđuju da Biblija nije izmišljena

Ponekad dobivamo sljedeće pitanje: Kako znate da Biblija nije samo izmišljena?

Svakako, čak i najozbiljniji skeptici ne vjeruju da je čitava Biblija tek izmišljena budući da mnoge njezine detalje potkrepljuju arheologija i drugi povijesni spisi. Stoga pogledajmo tri aspekta Biblije zajedno za objašnjenje kako znamo da nije jednostavno izmišljena.

#1 Biblija je jedinstvena u sadržaju

Prvo, u usporedbi s drugim „svetim knjigama“, Biblija je jedinstvena u mnogočemu. Ne samo da je sastavljena od najmanje 40 autora, na više kontinenata, u rasponu od 1.500 godina, već nije ono što bismo očekivali u slučaju da je „izmišljena“. Biblija također uključuje i glavne moralne nedostatke njezinih junaka, dok je većina pisaca drugih religija sklona uklanjati nedostatke svojih junaka.

Štoviše, tema Biblije sasvim je drugačija od onih koji se nalaze u drugim religijama. Religije nastale od ljudi naučavaju da čovjek može zaraditi spasenje putem raznih praksi i dobrih djela. Biblija objašnjava da je čovjek grešan, zaslužuje Božju osudu i nikakva količina dobrih djela nikada ne može ukloniti našu krivnju. Sam Bog rješava naš problem postajući čovjekom i preuzimajući na sebe našu kaznu.

Ljudske religije govore o tome što čovjek može učiniti za svoga boga, ali Biblija govori o tome što je Bog već učinio za čovjeka.

#2 Arheologija potvrđuje Bibliju

Drugo, Biblija precizno otkriva povijesne likove, događaje i mjesta. Razmotrite sljedeće stavke opisane u našem članku Arheološka otkrića koja podupiru Bibliju.

• Otkriven u Izraelu, Tel Dan Stele datira iz 9. stoljeća prije Krista i spominje „Davidov dom“, obarajući dugogodišnje mišljenje mnogih skeptika da je David bio samo mitska osoba.
• Mesha Stele opisuje Moabovo podlaganje Omri, izraelskom kralju. Također se odnosi na osobno ime Boga Biblije (Jahve) i vrlo vjerojatno sadrži referencu na „Davidov dom“ (na ovu temu se raspravlja zbog nečitljivog pisma).
• Pilatovo ime na kamenu daje arheološki dokaz da je postojao čovjek koji je osudio Isusa na smrt na križu. Skeptici su često negirali njegovo postojanje sve do otkrića ovog kamena, koji identificira Poncija Pilata kao judejskog perfekta. (1)

Dr. Nelson Glueck bio je predsjednik Hebrejskog saveza fakulteta i visoko cijenjeni arheolog, čije je oslanjanje na povijesnu točnost Pisma dovelo do otkrića 1500 drevnih mjesta. Što se tiče Biblije i arheologije, rekao je sljedeće:

„Kategorički se može reći da nikakvo arheološko otkriće nikada nije opovrgnulo išta vezano za Bibliju. Brojni arheološki nalazi potvrđuju jasne crte ili točne detalje povijesnih izjava u Bibliji. Isto tako, ispravna procjena biblijskog opisa često dovodi do zadivljujućih otkrića. (2)

Poznati arheolog dr. William F. Albright također je potvrdio točnost biblijske povijesti.

„Zahvaljujući suvremenim istraživanjima danas prepoznajemo biblijsku značajnu povijesnost. Priče o patrijarsima, Mojsiju i Izlasku, osvajanju Kanaana, Sucima, monarhiji, progonstvu i obnovi – sve su potvrđene i ilustrirane do te mjere da sam četrdeset godina mislio da je to nemoguće. (3)

Glueck i Albright usredotočili su se na Stari zavjet, ali što je s Novim zavjetom? Postoji li slična razina potvrde? Zapravo, možda zato što je noviji, dokazi koji su u skladu s Novim zavjetom su obilniji.

Razmotrite sljedeće pojedinosti u samo jednom poglavlju Biblije koje su povjesničari i arheolozi potvrdili:

• Pravo mjesto (Amfipol i Apolonija) gdje su putnici proveli naredne noći na tom putovanju (Djela 17,1)
• Postojanje sinagoge u Solunu (Djela 17,1)
• Pravi naziv „politarchs“, koji se tu koristio za suce (Djela 17,6)
• Ispravna implikacija da je putovanje preko mora najprikladniji način za dolazak u Atenu u smjeru istočnih vjetrova za vrijeme ljetnog jedrenja (Djela 17,14)
• Izobilna prisutnost slika u Ateni (Djela 17,16)
• Referenca na sinagogu u Ateni (Djela 17,17)
• Prikaz filozofske rasprave kao stil atenskog života u Agori (Djela 17,17)
• Upotreba ispravne atenske sleng riječi za Pavla „spermologos“ (brbljavac; Djela 17,18), kao i suda (areios pagos)
• Pravilna obilježja atenskog karaktera (Djela 17,21)
• Oltar „nepoznatom bogu“ (Djela 17,23)
• Prava reakcija grčkih filozofa koji su nijekali tjelesno uskrsnuće (Djela 17,32)
• „Areopagit“ kao ispravan naziv za člana suda (Djela 17,34) (4)

Zapamtite, sve ove točne pojedinosti nalaze se u samo jednom poglavlju. To ne dokazuje da je svaka riječ Pisma istinita, ali otkriva da je autor (Luka) blisko poznavao ljude, običaje i mjesta o kojima je pisao.

Također, nemamo nikakvih zapisa da je neki drevni pisac negirao povijesnost naroda i mjesta opisanih u Bibliji, ali imamo nekoliko izvora iz prvoga i drugog stoljeća izvan Biblije koji potvrđuju postojanje Isusa.

Mogli bismo navesti mnogo više arheologa koji potvrđuju točnost biblijskog teksta. Naravno da možda nećemo pronaći arheološke ili paleografske dokaze koji potvrđuju baš svaku osobu, događaj ili mjesto opisano u Bibliji. Na primjer, povijesna istraživanja mogu pružiti potkrjepljujuće dokaze o Isusovu raspeću pod vladavinom Poncija Pilata (ove detalje spominje spominje Tacit u Analima), no znanstvene discipline ne mogu potvrditi da je Njegova smrt na križu zadovoljila Božji gnjev protiv grijeha. Međutim, obilje pronalazaka koji savršeno odgovaraju Bibliji pokazuju da Biblija nije samo „izmišljena“. (5)

Usporedite točnost Biblije s bijednim arheološkim zapisom o mormonskoj religiji. Mormonske „svete knjige“ poučavaju da su Indijanci zapravo Židovi koji su pobjegli iz Jeruzalema, ali DNK studije su krivotvorile tu tvrdnju. Nadalje, unatoč milijunima dolara koji su potrošeni na iskapanja u Americi, arheolozi nisu otkrili ni trunku dokaza koji podupiru mormonske tvrdnje, a rani Amerikanci nisu rukovali krivom istočnjačkom sabljom ili jahali na konjima i slonovima. (6)

Mogli bi se citirati znanstvenici iz svake discipline čiji su radovi na njihovim područjima uvjerili ili potvrdili da je Biblija istinita. No ne trebamo se oslanjati prvenstveno na zaključke učenih znanstvenika. Iako su njihove izjave korisne, moramo priznati da mogu pogriješiti i promijeniti svoja mišljenja. Dakle, postoji li išta što pokazuje da Biblija nije samo ljudska izmišljotina? Doista postoji.

#3 Biblija potvrđena kroz Božji izazov drugih religija

Kroz Izaiju 40-46, Bog, govoreći po proroku, opetovano izaziva lažne bogove da se dokažu. Naime, izaziva ih da proreknu budućnost i izazovu da se nešto dogodi.

„’Iznesite svoj spor’, veli GOSPOD, ‘predočite svoje dokaze’, veli kralj Jakovljev. Neka pristupe i neka nam objave što će se zbiti: one negdašnje stvari — nek objave što je to bilo, da bismo razvidjeli i spoznali svršetak njihov; ili nam nagovijestite ono što dolazi. Objavite ono što ima poslije doći, i spoznat ćemo da ste vi bogovi; jest, učinite dobro ili učinite zlo, da bismo se obazreli i zajedno gledali.“ /Izaija 41,21-23

Dakle, ovdje je test za druge religije svijeta. Mogu li precizno predvidjeti buduće događaje? Uostalom, samo sveznajući, svemoćni Stvoritelj zna sve što će se dogoditi i ima sposobnost provesti nešto. A Bog je uspostavio svoj pravedni karakter kroz tu jedinstvenu sposobnost. U Izaiji 41,26, Gospodin pita: „Tko je to odiskona objavio — da bismo znali, i od davnina — da bismo rekli: ‘Pravedan je’?“

Većina utemeljitelja svjetskih religija nikada nije pokušala izreći budućnost. (7) Izvan Biblije, druge „svete knjige“ svijeta zapravo ne uključuju proročanstva. Nejasna predviđanja Nostradamusa i očito lažne prognoze Edgara Cayce ne ispunjavaju biblijski standard od 100 posto točnosti za jednog proroka (Ponovljeni zakon 18,22).

Sada pogledajte što Bog govori o vlastitoj sposobnosti na ovom području:

„Ja sam GOSPOD, to je moje ime; i slavu svoju drugomu ne dajem niti hvalu svoju kumirima. Pređašnje se stvari, evo, ispuniše, a ja nove navješćujem; prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem.“ /Izaija 42,8-9

Što proroštvo ima s time je li Biblija „izmišljena“? Sami ljudi ne mogu točno proreći budućnost, a ipak više od jedne četvrtine Biblije bilo je proročko u vrijeme pisanja, ukazujući da ti ljudi nisu samo izmišljali ono što su pisali – njihovo je pisanje bilo nadahnuto od Boga. Biblijska proročanstva sadrže određene ljude, vremena, mjesta i događaje, i sva su istinita. Većina ih je napisana stoljećima prije nego što su događaji opisani, a ona koja su već ispunjena dogodila su se upravo onako kako su prorečena (neka proročanstva čekaju ispunjenje u budućnosti).

Uzmite u obzir samo o nekoliko stotina točnih proročanstva zabilježenih u Bibliji:

Pored mnoštva proročanstva o Mesiji, Isusu Kristu, Stari zavjet sadrži na stotine detaljnih proročanstava, koja često najavljuju osudu Izraela i okolnih nacija zbog njihove neposlušnosti.

Kada govore o mesijanskim proročanstvima, skeptici često pretpostavljaju da se Isus jednostavno kretao u smjeru da ispuni određena predviđanja; ali ako je Isus bio samo čovjek, kako bi utjecao da se rodi od djevice u Betlehemu ili bude uskrsnut od mrtvih?

Mnogi skeptici također pretpostavljaju da su ta proročanstva zapisana nakon činjenice, ali sva proročanstva navedena u gornjoj tablici napisana su barem 400 godina prije događaja. Čak i ako netko odbacuje dobro podržana tradicionalna datiranja koja se pripisuju starozavjetnim knjigama, još se treba suočiti sa činjenicom da grčki prijevod Staroga zavjeta, poznat kao Septuaginta, obuhvaća ova proročanstva i da je preveden mnogo prije Krista. Nadalje, dijelovi svake knjige iz Starog zavjeta otkriveni su u Svitcima s Mrtvog mora, uključujući i velike svitke Izaije, koje se datira barem jedno stoljeće prije Kristovog rođenja i sadrži više preciznih proročanstava o Mesiji.

Kako bi autori Starog zavjeta mogli znati što će se dogoditi savršeno točno? Postoji samo jedan logičan odgovor. Bog je nadahnuo njihove riječi; nisu izmislili ono što su napisali.

ZAKLJUČAK

Istina je da je Bog nadahnuo pisanje svoje Riječi u zbirci od 66 knjiga koje nazivamo Biblijom (2. Timoteju 3,16). Ideja da su je ljudi tek izmislili nije razumna s obzirom na jedinstvenost Biblije, njezine povijesne i arheološke točnosti i ispunjena detaljna proročanstva. Ove činjenice nužno ne dokazuju da je svaka riječ Biblije točna, ali daju potvrdu za mnoge dijelove Biblije, pokazuju njezino božansko porijeklo i daju nam veliko pouzdanje da su detalji koji nisu prošli znanstvenu procjenu također istiniti. U konačnici, razlog zašto vjerujemo da je sve Pismo nadahnuto od Boga jest taj što Duh Sveti prebiva u nama, dajući nam sigurnost i osvjedočenje dok uz molitvu čitamo i proučavamo Bibliju.

Na kraju, osim božanskog porijekla teksta, Biblija objašnjava najvažniju poruku koju smo ikada mogli saznati. Kao ljudi koji su sagriješili protiv našeg savršeno svetog Stvoritelja, zaslužili smo Njegovu osudu, ali Bog je poslao svoga Sina da umre kao žrtva na križu kako bi nam mogao oprostiti. Tri dana kasnije uskrsnuo je od mrtvih pokazujući svoju moć nad grijehom i smrću i pružajući jamstvo vječnoga života svima koji se pouzdaju u Njega (Rimljanima 10,9).

Ako to već niste učinili, zazovite Boga koji je nadahnuo pisanje Biblije. Obratite se od grijeha i zatražite Njegov oprost.

Autor: Tim Chaffey; Izvor: Answersingenesis.org

Reference:

(1) Popis i kratak opis 50 arheoloških nalaza koji potkrepljuju biblijski zapis, pogledajte na bibleandarchaeology.com.

(2) Dr. Nelson Glueck, Rijeke u pustinji, (New York: Farrar, Strous i Cudahy, 1959.), 136.

(3) William F. Albright, Povijest, arheologija i kršćanski humanizam (Edinburgh: Adam & Charles Black, 1965.), 293.

(4) Norman L. Geisler, Sistematska teologija, sv. 1, (Minneapolis, MN: Bethany House, 2002.), 469.

(5) Neke druge vjerske knjige uključuju detalje koji se mogu provjeriti arheologijom. Argument koji se postavlja u ovom odjeljku nije da arheološki nalazi dokazuju da je Biblija Riječ Božja, već da ti nalazi pokazuju da se te točke nisu tek „izmislile“. Sljedeći odjeljak ističe značaj Biblije koji pokazuje njezino nadnaravno porijeklo.

(6) Mormonova knjiga daje ove tvrdnje odvojeno u Mosiji 9,16 i Eteru 9,19. Komentare raznih znanstvenika o arheološkom bankrotu mormonizma, pogledajte na: http://www.watchman.org/articles/mormonism/non-mormon-archaeologists-speak-on-book-of-mormon-evidence.

(7) Za usporedbu, Jehovini svjedoci su dali brojna lažna predviđanja o Kristovom povratku. Neki su kršćani nedvojbeno pokušali učiniti isto, ali Isus je jasno izjavio da nitko ne zna dan ni sat Njegovog povratka (Matej 24,36).